Kada priče sa terena postanu važnije od statistike
Koliko god ideje o pomirenju, izgradnji povjerenja i društvenoj koheziji bile važne, s vremenom mogu izgubiti svoju stvarnu snagu ukoliko ostanu samo na nivou strategija, projektnih dokumenata i velikih riječi. Bez ljudske dimenzije, bez stvarnog susreta, razgovora i promjene svijesti kod mladih ljudi, i najvažnije vizije mogu ostati tek zapisane na zaboravljenim flipchartovima ili u projektnim fasciklama.
Upravo zato je okrugli sto „Od politika do ljudi: Priče sa terena“, održan u okviru programa Dijalog za budućnost 3 – DFF3 u UN House-u u Sarajevu, bio posebno važan. Umjesto klasičnog administrativnog sastanka usmjerenog isključivo na izvještaje, indikatore i statistiku, u fokus su stavljene stvarne priče ljudi koji ovaj program žive i provode u lokalnim zajednicama.
Pod moderacijom Emira Bašića, projektnog analitičara DFF3 programa, u istom prostoru su se susreli predstavnici institucija, Ujedinjenih nacija, organizacija civilnog društva, mladih, škola, lokalnih partnera i implementatora. Time je otvoren prostor za razgovor koji nije bio samo o tome šta je urađeno, nego i o tome šta je naučeno, šta je bilo izazovno, šta je iznenadilo učesnike i šta donosioci odluka trebaju razumjeti iz iskustava ljudi sa terena.
Povjerenje kao polazište za aktivno učešće mladih
Potraga za ovim odgovorom bila je važan dio projekta LDA Mostar ,,Zajednica volontera’’ gdje smo na terenu susreli mlade ljude koji imaju energiju, ideje, empatiju i potrebu da pripadaju nečemu pozitivnom. Istovremeno, vidjeli smo koliko su često obeshrabreni i koliko puta su čuli da su „budućnost“, a nisu dobili dovoljno prostora da budu aktivni u sadašnjosti. Zato je jedan od ključnih izazova bio pokazati mladima da volontiranje nije samo dodatna obaveza, nego prilika da budu viđeni, priznati i korisni svojoj zajednici.
Posebno važan dio procesa bilo je istraživanje problema i potreba mladih, građana i građanki u 10 lokalnih zajednica, u kojem je učestvovalo 98 volonterki i volontera. Kroz metodologiju participativnog akcionog istraživanja, mladi nisu samo prepoznavali izazove u svojim sredinama, već su učili kako da ih argumentovano predstave, empirijski potkrijepe i pretvore u konkretne prijedloge za djelovanje. Upravo taj proces osnažio ih je da o problemima govore sigurnije, odgovornije i samouvjerenije.
Jedna od najvažnijih lekcija sa terena jeste da se mladi vrlo brzo mijenjaju kada osjete da im neko zaista vjeruje. Nekada je dovoljan jedan razgovor, jedna radionica ili jedna mala odgovornost da mlada osoba iz pozicije tihog posmatrača pređe u poziciju nekoga ko predlaže, vodi, organizuje i motiviše druge.
Ohrabrujuće je i to što će rezultati istraživanja biti pretočeni u ideje za lokalne volonterske inicijative. Na taj način mladi uče kako da ideju pretvore u akciju, ali i kako da komuniciraju sa donosiocima odluka, zagovaraju promjene i preuzmu dio odgovornosti za razvoj svojih zajednica.
Volontiranje kao prostor izgradnje mira i društvene kohezije
Ono što ovaj proces čini posebno vrijednim jeste činjenica da doprinosi ne samo jačanju društvene kohezije, aktivizma mladih, već i izgradnji mira i pomirenja. Mladi iz različitih sredina i različitih društvenih i kulturnih okruženja kroz zajednički rad prepoznaju da su problemi s kojima se suočavaju često slični ili isti. To otvara prostor za razumijevanje, solidarnost i zajedničko djelovanje. Kada mladi zajedno prepoznaju problem i ujedine se oko ideje koja donosi stvarnu promjenu u njihovoj zajednici, tada povjerenje prestaje biti apstraktan pojam i postaje iskustvo koje se živi.
,,Ključna poruka koju smo podijelili na ovom susretu jeste da volontiranje ne smije biti shvaćeno kao pomoćna ili usputna aktivnost. Volontiranje je jedan od najpraktičnijih načina da mladi uče demokratiju, solidarnost, odgovornost i saradnju. Ono povezuje obrazovanje, zapošljivost, lokalni razvoj, mentalno zdravlje, inkluziju i aktivno građanstvo. Zato je važno da institucije, donosioci odluka i međunarodni partneri prepoznaju volonterski rad kao dio šireg sistema podrške mladima. Potrebno je nastaviti ulagati u mentorske programe, otvarati škole, univerzitete i institucije za saradnju sa organizacijama civilnog društva, te omogućiti male i fleksibilne fondove kroz koje mladi mogu provoditi svoje ideje. Obzirom da je ovo proces koji zahtjeva vrijeme, potreba za institucionalnom I mentorskom podrškom međunarodne zajednice još uvijek je prisutna.’’ – naglasila je Maja Vejzović-Voloder, Menadžerica Odjela za razvoj projekata/programa i prikupljanje sredstava pri LDA Mostar, ujedno i projekt koordinatorica projekta ,,Zajednica volontera’’.
Povjerenje se ne gradi samo u formalnim uredima. Ono se stvara u učionicama, omladinskim inicijativama, lokalnim akcijama, kampovima, razgovorima i iskrenim susretima. Ono nastaje onda kada mlada osoba osjeti da pripada, da može i da vrijedi.
Zato su ovakvi susreti važni. Podsjećaju nas da stvarni uspjeh projekta nije samo u brojevima, izvještajima i tabelama, nego u trenutku kada mladi počnu vjerovati da i oni mogu biti pokretači promjene. Ako kao društvo uspijemo sačuvati taj trenutak, volontiranje prestaje biti samo projektna aktivnost i postaje stvarna investicija u budućnost Bosne i Hercegovine.
Okrugli sto je osmišljen kako bi se strateški razgovori i procesi donošenja odluka približili iskustvima sa terena, posebno u oblasti izgradnje povjerenja i mira kao ključnih prioriteta Fonda za izgradnju mira. Program DFF3 provodi se u deset partnerskih lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini, a upravo različitost tih lokalnih konteksta pokazuje koliko je važno da se politike stalno povezuju sa stvarnim potrebama ljudi.
Zajednica volontera dio je projekta Dijalog za budućnost 3 – DFF3 kojeg provode UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji sa Rezidentnom koordinatoricom Ujedinjenih nacija, te u partnerstvu s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine i Ministarstvom civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Projekt finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
