U javnom diskursu Zapadnog Balkana, omladinski rad se često posmatra kroz prizmu administracije, projektnih aplikacija i suhoparnih statistika. Međutim, stvarni potencijal regionalne saradnje rijetko se vidi u brojkama. On se mjeri u ljudskim pomacima – u trenucima kada lične priče i zajednički rad na društvenim izazovima prevaziđu historijske traume i duboko ukorijenjene predrasude. Nedavno održani međunarodni trening „Koordinatori inkluzije bez granica – obuka i umrežavanje za omladinske radnike i edukatore“ na Kopaoniku, predstavljao je krunu regionalnog projekta „Not Neat to be NEET”. Podržana kroz program Erasmus+ Evropske unije, ova inicijativa već mjesecima gradi snažne prekogranične veze, aktivno povezujući omladinske radnike i organizacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Albanije i Kosova.
Dok su se prethodne projektne aktivnosti fokusirale na mapiranje stanja na lokalnom nivou, analizu NEET populacije kao neiskorištenog društvenog resursa, izgradnju kapaciteta 100 omladinskih koordinatora za inkluziju, te primjenu job shadowing-a koji je omogućio praktično učenje na lokalu, trening na Kopaoniku imao je jasan, operativni cilj, prelazak sa teorije na praktične alate i zvanično uspostavljanje regionalne mreže koja će dugoročno mijenjati omladinski sektor. Tokom sedmodnevnog intenzivnog programa, omladinski radnici iz cijele regije aktivno su radili kroz radionice, simulacije i timski rad na ključnim stubovima inkluzije:
- Socijalnoj inkluziji mladih i osnaživanju NEET populacije
- Dizajniranju inkluzivnih projekata i upravljanju finansijskim budžetima za podršku
- Razmjeni dobrih praksi i terenskom radu na smanjenju društvenih barijera
- Jačanju regionalne i prekogranične saradnje.
Ipak, važno je napomenuti kako jedna od najvažnijih lekcija ovog treninga nije došla iz priručnika ili finansijskih tabela za inkluzivnu podršku. Došla je kroz spontani, ali transformativni storytelling unutar radnih grupa.
Priča o XY: Kada prošlost sretne zajednički rad
Zapadni Balkan je prostor na kojem mladi ljudi, htjeli to ili ne, u svom prtljagu nose traume svojih roditelja, nahranjene historijom ekspresivne netrpeljivosti i regionalnih nestabilnosti, što je bio slučaj i sa XY. Jedno takvo svjedočanstvo, koje je podijeljeno u strogoj diskreciji i uzajamnom povjerenju unutar jedne od radnih grupa, ogolilo je svu kompleksnost našeg zajedničkog rada.
Na samom početku, kod XY je iskazana primjetna distanca i zatvorenost prema ideji prekogranične saradnje i učešća u aktivnostima koje okupljaju našu regiju. Iza te suzdržanosti stajao je duboko ukorijenjen teret prošlosti i porodična iskustva iz devedesetih godina, koja se u mnogim našim sredinama prenose na mlađe generacije kao oblik naslijeđenog straha i nepovjerenja. Za XY je dolazak na ovaj trening predstavljao mnogo više od običnog putovanja — bio je to hrabar korak suočavanja sa sopstvenim granicama i predrasudama koje svi mi, svjesno ili nesvjesno, donosimo iz svojih primarnih okruženja.
Međutim, prostor koji je kreiran na treningu nije težio nametnutim rješenjima, već je usmjerio pažnju na zajednički, humani cilj koji nas sve povezuje: kako pomoći mladim ljudima koji su nevidljivi za sistem. Tokom ključnih dana u „Project Lab-u“, dok su učesnici sjedili jedni pored drugih, analizirali podatke istraživanja, prelamali budžete i zajedno osmišljavali pilot projekte koji bi se sa regionalnog nivoa primjenjivali na lokalne zajednice, nevidljivi zidovi su počeli da popuštaju. Zajednički rad na rješavanju problema NEET populacije pokazao je da su izazovi sa kojima se suočavaju mladi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Albaniji, Kosovu ili Crnoj Gori – gotovo identični.
Na kraju sedmice, kroz spontanu refleksiju i razgovor u grupi, od strane XY je podijeljeno jedno važno zapažanje. Istaknuto je je kako su upravo siguran prostor koji je kreiran na treningu, zajednički praktični zadaci i empatija kolega pomogli da iz prve ruke sagleda stvarni značaj ovakvih inicijativa. Iskustvo sa Kopaonika otvorilo je novu perspektivu o prekograničnoj saradnji, pokazavši da neposredan ljudski kontakt i zajednička misija imaju snagu da tiho, ali prepoznatljivo, prevaziđu distance i ponude drugačiji pogled na našu zajedničku budućnost.
Od individualnog preokreta do sistemske infrastrukture
Ova priča nas vraća na samu suštinu projekta „Not Neat to be NEET“ i njegovu misiju – jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva kako bi se stvorili novi, inkluzivniji pristupi u radu sa mladima koji se suočavaju sa preprekama u zapošljavanju ili obrazovanju. Za Agenciju lokalne demokratije Mostar (LDA Mostar), ovaj projekat je dokazao da se stvarne promjene, institucionalno znanje i međusobno povjerenje ne grade kroz teoriju, već isključivo kroz direktnu razmjenu iskustava u realnom radnom okruženju. Mladi u Bosni i Hercegovini trebaju podršku zasnovanu na najsavremenijim evropskim praksama omladinskog rada, gdje NEET populacija prestaje biti posmatrana kao statistički problem, a postaje prepoznata kao neiskorišten društveni resurs:
„NEET populacija nas podsjeća da inkluzija mladih nije odgovornost jednog sektora, već zajednički zadatak cijelog društva. Kada obrazovne institucije, zdravstveni i socijalni sistemi, omladinske organizacije i lokalne zajednice djeluju koordinirano, stvaraju se uslovi u kojima mladi mogu razviti svoje potencijale i aktivno doprinositi zajednici. Erasmus+ program pruža dragocjen okvir za takvu saradnju, omogućavajući organizacijama da razvijaju inovativne i inkluzivne pristupe zasnovane na stvarnim potrebama mladih. Projekat ‘Not Neat to be NEET’ pokazuje koliko su međunarodna partnerstva i razmjena iskustava važni za izgradnju kvalitetnijih sistema podrške mladima sa smanjenim mogućnostima.“
— Maja Vejzović-Voloder, koordinatorica projekta u Bosni i Hercegovini, Agencija lokalne demokratije Mostar
Kruna ovog procesa desila se na završnoj plenarnoj sesiji treninga. Nakon dana ispunjenih intenzivnim radom na kreiranju outreach strategija, savladavanju složenih finansijskih mehanizama za inkluzivnu podršku i dizajniranju zajedničkih aplikacija, učesnici su sav taj praktični rad pretočili u trajnu platformu, uspostavljanjem regionalne mreže „Inclusion Coordinators Across Borders“ (Koordinatori inkluzije bez granica). Ova mreža osigurat će da saradnja započeta na Kopaoniku ne prestane sa završetkom treninga, nego postaje trajna regionalna infrastruktura koja će omogućiti omladinskim radnicima da zajednički kreiraju nove inicijative, razmjenjuju inkluzivne alate i sistemski djeluju prema institucijama.
Inkluzija kao preduslov, a ne završni korak
Inkluzija se u našim društvima nerijetko posmatra kroz prizmu drugih egzistencijalnih izazova, kao završni korak društvenog razvoja čija primjena može doći do izražaja samo onda kada se riješe “veći” politički problemi. Ovaj trening, kao i cjelokupan projekt „Not Neat to be NEET“, dokazao je suprotno, dokazao je kako je inkluzija jedan od preduslova razvoja. Kada stvorimo sistem rada koji se prilagođava stvarnim potrebama pojedinca, bilo da se radi o neurodivergentnoj mladoj osobi u NEET statusu ili omladinskom radniku koji nosi teret regionalnih predrasuda, mi ne smanjujemo samo negativne statistike, nego otvaramo prostor za potencijale koji su do jučer bili potpuno nevidljivi i nečujni.
Nakon ovog treninga, mladi omladinski radnici su se vratili u svoje sredine sa živim dokazom da prekogranična saradnja na Zapadnom Balkanu nije samo utopijska fraza iz evropskih strategija. Ona je stvarna, opipljiva i prijeko potrebna infrastruktura za društvenu promjenu koju gradimo zajedno, pronalazeći resurse jedni u drugima i učeći jedni od drugih.
Projekat je sufinansiran od strane Evropske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su isključivo stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije ili Evropske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Evropska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
