Sa Amrom Kezo, predsjednicom Udruženja Krugovi prošlosti, razgovaramo o kulturno-historijskoj baštini Hercegovine, kolektivnom i individualnom identitetu i idejama sa kojima se vratila sa „Coaching“ programa, koji se održao u sklopu Projekta Mostar – Prostori koji pokreću.
Za početak, molim Vas da nam predstavite Udruženje „Krugovi prošlosti“?
U 2019. godini smo osnovali Udruženje Krugovi prošlosti sa namjerom očuvanja i promovisanja kulturno-historijske baštine i prirodnih ljepota Hercegovine kroz savremene oblike edukacija i inovativne pristupe promociji turističkog potencijala ove regije. Naš cilj je da vratimo u sjećanje zaboravljeno i aktiviramo moguće turističke destinacije u gradu. Osnivači su turistički vodiči, prosvjetni radnici i ljudi iz struka koje se vide u ovom malom svijetu kojeg smo sebi napravili. Udruženje trenutno broj pet članova, a troje je aktivno uključeno u rad organizacije.
Akcija sa kojom je rad našeg Udruženja započeo bila je početak obnove Austrijskog groblja, a trenutni fokus Udruženja su izleti za djecu i mlade kroz koje oni imaju priliku dopuniti dosadašnje znanje, tj. one male, minijaturne crtice znanja koje su dobili kroz obrazovni sistem, o historiji grada. Ono što pripremamo, ako Bog da, u narednom periodu, uz pomoć Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, jeste projekat tj. naučno istraživački rad „Tragovima Kraljevima Bosne kroz Hercegovinu“ u koji planiramo aktivno uključiti učenike srednjih škola i studente sa Univerziteta.
Spomenuli ste da je cilj Udruženja vratiti u sjećanje zaboravljeno. Da li zbog toga svaka objava Udruženja Krugovi prošlosti na Facebooku počinje frazom „Otrgnuti od zaborava…“ i šta ta fraza simbolizira?
Mi smo nažalost zaboravili koliko mi značimo, koliko smo mi vrijedni i koliko kultuno-historijskog sadržaja i prirodnih ljepota, iza kojih se krije historija, mi imamo. Mi želimo da se kao građanke i građani prisjetimo zaboravljenog i postanemo ponosni što smo Bosanci i Hercegovci. Želimo da se stvori jedan zajednički, kolektivni identitet kroz koji ćemo uvidjeti da je prednost i posebnost ove države različitosti svih njenih stanovnika. To što je neko katolik, pravoslavac, musliman, ateista, agnostik itd. nikad nije bio problem u Mostaru i ja želim da se mi toga prisjetimo. Da bi jedna lijepa slika otišla iz ovog grada, mi se samo trebamo sjetiti.
Mnogi smatraju da razvijanje kolektivnog identiteta negativno utiče na individualne identitete, te da različitosti koje, kao što ste spomenuli, jesu prednost i posebnost ove države, bivaju uništene razvijanjem kolektivnog identiteta. Da li vidite način na koji se te dvije suprotosti mogu pomiriti?
Bosna i Hercegovina je dovoljno široka za sve nas i u njoj ima mjesta za sve naše individualne identitete, koji su mnogo kompleksniji od onih jednodimenzionalnih, isključivo etničkih ili religijskih identiteta koji nam se nameću. Naravno da svi trebamo njegovati svoj individualni identitet. Međutim, ono što nas spaja, ta zajednička tačka tj. taj kolektivni identitet nas kao državljana Bosne i Hercegovine treba staviti iznad našeg individualnog identiteta.
Spomen ploča na
Austrougarskom vojnom groblju
U pripremi za ovaj razgovor, ali i tokom Vašeg učešća na aktivnostima koje je Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) organizovala u sklopu Projekta Mostar – Prostori koji pokreću, spomenuli ste da je Udruženje nedavno organizovalo akciju čišćenja korita rijeke Radobolje i platoa ispod Starog mosta. Akcija je izazvala burnu reakciju JP Komos Mostar. Za sve čitaoce koji nisu upoznati, možete li nam reći nešto više o toj akciji i objasniti zašto je JP Komos negativno reagovao?
Nama je stvarno žao što je JP Komos negativno reagovao, jer nam to nije bio cilj. Kroz akciju smo ostvarili odličnu saradnju sa Odjelom za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove koji nam je osigurao odvoz smeća. Međutim, JP Komos je, iz nekog razloga, reagovao dosta burno i pokazao jednu nespremnost za saradnju sa nevladinim sektorom. Akcije čišćenja uopšte nisu dio naših programskih ciljeva, ali smo, svjesni stanja u kojem se kulturna baština nalazi, kroz akciju htjeli da doprinesemo očuvanju prije svega Mostarske ljepotice, rijeke Radobolje. Akcija je upotpunosti finansirana vlastitim sredstvima članova što mislim da dokazuje da naša namjera nije bila finansijska korist ili oduzimanje posla javnom preduzeću. Hvala Bogu, društvo je pozitivno reagovalo i prepoznalo uloženi trud i rad; stvarno mogu reći da mi je to iznimno drago.
Jedna od aktivnosti Projekta Mostar – Prostori koji pokreću na kojima je Udruženje učestvovalo bio je „Coaching“ program. Možete li nam reći nešto o Vašim očekivanjima pred polazak i da li su ona bila ispunjena?
Moja očekivanja kad idem na neka predavanja ili edukacije je da naučim nešto novo; to mi je uvijek cilj. Na ovom programu predavačica je na tako jednostavan način prenjela, za pojedine od nas, dosta tešku i kompleksnu tematiku da svi koji su htjeli da nauče nešto novo, mogli su. Ono što je za mene bilo zanimljivno u toku programa jeste dio kad nam je gđa. Ivona objašnjavala da opšti cilj treba biti širok, a specifični ciljevi trebaju biti konkretniji i usmjereni prema aktivnostima. Na dosadašnjim edukacijama o pisanju projekata nisam čula da neko na tako plastičan i razumljiv način objašnjava one bitne crtice u pisanju projekata. Nakon Coaching-a sam uvidjela da u prijašnjim projektnim prijedlozima nisam dobro definisala opšti cilj i specifične ciljeve, a o tome treba posebno voditi računa.
Atmosfera među učesnicima je za svaki program iznimno bitna, a na ovoj je bila odlična; svi su bili pristupačni, komunikativni i aktivni. Svidjelo mi se što ste i vi iz LDA Mostar i PIN-a sjedili sa nama i učestovovali u radu grupa, posebno kad smo pisali projektne prijedloge.
Vježba Dvorac
“Coaching” program
Cilj Coaching programa bio je dodatno zbližiti učesnice i učesnike koji su se upoznali kroz Akademiju za lidere (LAP) i potaknuti vas na razmišljanje o koracima koji se mogu poduzeti u rješavanju problema u gradu Mostaru. Da li mislite da je program ostvario svoj cilj i da li su se, pored ideja koje ste imali priliku razviti kroz grupni rad, razvile još neke ideje koje vaše Udruženje planira realizirati u narednom periodu?
Mislim da se značaj ovog programa ogleda baš u tom povezivanju, s tim da bih ja fokus stavila na povezivanje udruženja sa gradskih službenicima, jer do njih je, nažalost, puno teže doći nego do predstavnika udruženja. Ponekad, i kad dođete do nekog iz Grada nisu uvijek raspoloženi za razgovor, a ljudi iz Grada koji su bili na LAP-u, a pogotovo na Coaching programu, bili su iznimno susretljivi. Mislim da je to uveliko vaša zasluga.
Pored 5 senses project, ploda grupnog rada nas troje učesnika Coaching-a, voljela bih da zajedno radim sa Udruženjem žena Univerzum koji kroz svoje aktivnosti tj. hranu i rukotvorine koje te žene prave, njeguje kulturno-historijsku baštinu Bosne i Hercegovine. Očuvanje starih zanata i obrazovanje mladih ljudi u tom smjeru je neiskorišten potencijal u turističkom i poslovnom smislu. Umjesto prodavanja uvezenih suvenira, akcenat je potrebno staviti na promociju naše baštine kroz proizvode koje prave te žene. To je grana koja je meni jako interesanta i voljela bih da se sa Zejnom, predsjednicom Udruženja, aktivnije družim i, uz Božiju pomoć, da zajedno radimo dobre stvari.
Mislim da je Maidova (Socijalno poduzeće Eko dizajn) priča također interesantna; pogotovo priča oko autohtonih vrsta voćaka. Nažalost, naši ljudi su previše orijentiratni prema gradu i misle da sve što je urbano mora biti dobro. Ustvari, selo je naše najveće bogatstvo i nadam se da će se kroz našu saradnju ta percepcija promijeniti i jedna nova-stara priča oživjeti.
.
.
.
„Projekat Mostar – Prostori koji pokreću“ finansiran je od strane Vlada Ujedninjenog Kraljevstva. Nositelj projekta je People in Need (PIN) češka neprofitna, nevladina organizacija koja pruža humanitarnu i razvojnu pomoć u više od 30 zemalja širom svijeta. Zajedno sa PIN-om, ravnopravni članovi konzorcija su Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević); Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) i Udruženje građana Nešto Više (NV).
