Sa Ivanom Karačić, učesnicom na Akademiji za lidere (LAP), razgovaramo o uključivanju građanki i građana u proces donošenja odluka, uspostavljanju saradnje između civilnog sektora i Grada, te procesu jačanja kapaciteta lokalnih vlasti na kojem je Ivana učestvovala u sklopu Projekta Mostar – Prostori koji pokreću.
Možete li građakama i građanima približiti rad Službe za nekretnine u kojoj Vi radite?
Trenutno sam zaposlena u Odjelu za nekretnine i financije, pri Službi za nekretnine. Služba za nekretnine je između ostalog nadležna za rješavanje imovinsko-pravnih poslova, provođenje postupka za dodjelu građevnog zemljišta, evidenciju i provođenje postupka za izdavanje poslovnih prostora u vlasništvu Grada Mostara te implementaciju imovinskih i drugih propisa iz oblasti nekretnina.
U Službi za nekretnine sam zaposlena na poziciji viši stručni suradnik za evidenciju nekretnina u vlasništvu Grada Mostara. Na ovoj poziciji sam od 2020. godine i u sklopu nje vodim evidenciju nekretnina u vlasništvu Grada Mostara, pribavljam dokumentaciju i poduzimam potrebne mjere za uknjižbu nekretnina u vlasništvu Grada Mostara, pripremam nacrte ugovora o zakupu nekretnina i drugih akata kojima se reguliraju odnosi između Grada Mostara i korisnika nekretnina u vlasništvu Grada Mostara te ostalo.
Također, Grad Mostar, te ja kao jedan od članova radnog tima smo uključeni u Projekt PIPLS – „Projekt unapređenja efikasnosti lokalnih usluga u Bosni i Hercegovini“ koji ima za cilj unaprijediti pristup ključnim javnim uslugama kroz bolje upravljanje i povećanje ulaganja u lokalnu infrastrukturu. Projekat je trogodišnja inicijativa (2021.-2023.) koju primarno financira Vlada Kraljevine Švedske. Grad Mostar uključen je kao partner sklopu komponente 1 – Pomoć JLS u uspostavi sistema za strateško upravljanje javnom imovinom, što uključuje niz intervencija (transparentno knjiženje, unapređenje vještina uposlenih, definiranje politika i pravilnika za upravljanje imovinom na lokalnom nivou, komunikaciju sa donosiocima odluka na višim nivoima vlasti itd.)
Nedavno ste u sklopu Projekta Mostar-Prostori koji pokreću učestvovali na Akademiji za lidere (LAP). Možete li nam reći šta Vas je zainteresiralo da se prijavite?
Uvijek sam otvorena da naučim nešto novo kroz edukacije i seminare, tako da kad me šef pitao da li želim i mogu da učestvujem ja sam prihvatila. Poslije sam shvatila da je edukacija više bila namjenjena šefovima i rukovodiocima tj. načelnicima i zaista bih voljela da se oni prijave ako ovaj trening bude organizovan u budućnosti.
Kakva su bila Vaša očekivanja u vezi sa programom?
Sam naziv Akademija za lidere (LAP)…očekivala sam da će naučiti nešto novo vezano za liderstvo i efektivno upravljanje timovima.
Program se sastojao od dva treninga tokom kojih ste obradili 10 modula. Koja sesija Vam je bila najdraža/najkorisnija, a koja najizazovnija?
Najdraža tj. najkorisnija sesija mi je bila ona tokom koje smo radili planiranje scenarija za program unaprijeđenja javnih službi. Naš tim je tom prilikom dao prijedlog – digitalizacija javne uprave, za koji se nadamo da će zaživiti ubrzo u Gradu Mostaru.
Najizazovniji dio treninga nije bio neki određeni modul, nego „javni nastupi“ koje smo imali u vidu predstavljanja jedni-drugih ili prezentacije urađenog ispred čitave grupe. Iako izazovno, tokom treninga te male vježbice su mi bile prilika za učenje i napredovanje u tom pogledu. Pored toga, individualne vježbe koje smo radili u nekim modulima su mi bile „izazovne“ jer nisam sigurna koliko je svako od nas u mogućnosti objektivno ocijeniti sebe i sagledati naše mane, pa čak i vrline.
Ivana Karačić na
Akademiji za lidere (LAP)
Jedan od modula kojem je data najveća pažnja tokom drugog treninga bio je Modul 20: Učešće građana i aktivno partnerstvo. Da li Vi smatrate da je građanke i građane potrebno uključivati u proces donošenja odluka? Ako da, koji model uključivanja smatrate da je najprihvatljiviji?
Naravno da je građane potrebno uključivati u proces donošenja odluka. Kao što smo i pričali tokom LAP-a najveći problem u tom procesu jeste nedostatak angažiranosti građana oko političkih pitanja, nedovoljan protok informacija prema građanima, i nedostatak kompetencija kod građana da razgovaraju i diskutiraju o tim pitanjima.
Najbolji način uključivanja građana? Mislim da prije svega svaka javna rasprava treba biti na vrijeme zakazana i njen poziv, pored zakonske obaveze o objavi u Službenim novinama, objavljen na portalima, koji su trenutno najposjećeniji tradicionalni medij, i na društvenim mrežama. Prije nego što se sam poziv za javnu raspravu objavi bilo bi dobro napraviti samoprocjenu građana i zaista vidjeti koliko su oni upoznati sa tematikom javne rasprave i onim što Grad do sada radi po tom pitanju. Nakon procjene trenutnog stanja informiranosti, lokalna samouprava bi mogla angažovati nekoliko vanjskih suradnika koji bi u kroz medije, portale ili njihove naloge na društvenim mrežama, mogli „podučavati“ građane u segmentima za koje su dobili najlošije ocjene. Kroz taj vid „kampanje“ građani bi bili spremni za aktivno učestvovanje na javnoj raspravi.
Da li ste tokom LAP-a imali priliku upoznati nove ljude, iz Grada ili nevladinog sektora, ili osnažiti postojeće veze i da li već sada vidite prostor za saradnju sa nekim od učesnica ili učesnika LAP-a?
Tokom LAP-a sam imala priliku bliže upoznati Senadu, koja je na treningu učestvovala ispred Odjela za urbanizam i građenje, i Moniku, ispred OKC Abrašević. Pored njih dvije kroz trening sam bolje upoznala Danijelu Glibić, iz Pravne službe Grada Mostara. Mi smo sjedili zajedno u jednoj grupi, tako da bi često pokrenuli i unutarnju diskusiju unutar tema koje smo obrađivali.
Mislim da je ovaj trening, kao i sam Projekat, koristan za poboljšanje saradnje između civilnog sektora i Grada Mostara. Konkretno ja možda ne mogu pomoći svakom predstavniku civilnog sektora koji je učestvovao na LAP-u, ali mogu mu ukazati na Odjelu ili Službu koja može biti korisna za njihov rad. Također, preporuku za nevladinu organizaciju sa čijim sam se radom imala priliku upoznati kroz ovaj trening mogu dati kolegi ili kolegicama iz drugog Odjela ili Službe čiji se posao konkretno tiće tematike njihovih organizacija.
Mislim da je upravo to suština veze koju smo mi ostvarili tokom ovih treninga i voljela bih da se ovakav vid treninga nastavi i u budućnosti uz obavezno uključivanje rukovodilaca koji bi na nas kasnije mogli prenjeti stečeno znanje. Alternativno, možemo biti uključeni i mi zajedno sa rukovodiocima.
Ukoliko biste program morali predstaviti kolegici ili kolegi iz Odjela kako biste to uradili u jednoj rečenici ili možda nekoliko riječi?
Međusobni razgovori, dijeljene iskustava i praktična primjena naučenog, to bi bile tri fraze sa kojim bi ja predstavila ovaj trening kolegici ili kolegi.
.
.
.
„Projekat Mostar – Prostori koji pokreću“ finansiran je od strane Vlada Ujedninjenog Kraljevstva. Nositelj projekta je People in Need (PIN) češka neprofitna, nevladina organizacija koja pruža humanitarnu i razvojnu pomoć u više od 30 zemalja širom svijeta. Zajedno sa PIN-om, ravnopravni članovi konzorcija su Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević); Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) i Udruženje građana Nešto Više (NV).
